Stigla je mama Ivanka. Lakše mi je, došla je žena. Izmjenimo ona i ja nekoliko riječi, nešto više osmjeha kad u sobu nahrupiše trojica snažnih i grlenih muškaraca. Petar, Nikša i Niko. A mojoj sreći nema kraja. Obijelit ćemo sobu.
Riječ, dvije, šala amo, smijeh tamo i radovi kreću. Kantun, kist, zid, valjak. Niko vadi čarobnu torbu gedora, kacavida i još koječega. Taman smo se zaputili kad stiže Boro, Tomo špatula i glet masa. Minutu iza njih stiže i Ivan sa Novim valjkom. U trenu smo gotovi, pauza do sušenja prve ruke. Kava, baklava, princezs krafne, sok od mrkve uz ugodni razgovor na crvenoj klupi. Saznali smo neke smješne priče iz života prije roditeljstva, a uz priču zasjalo sunce. Vraćamo se u u sobu, hrabrimo jedni druge, vraćamo stvari na njihova mjesta, Nikova torba još jednom izvor raznih blaga, matica silikona.

I zaista obijelili smo sobu. Opet je soba utihnula, otišli su vrijedni roditelji, a soba suncem obasjana ostaje se sušiti.
Nedjelja, dogovor formalni, dogovor na cesti i vidimo se oko... Sada ulazim u sobu, a ona bijela me dočekuje kao nevjesta. Zadovoljstvo me ispunjava, osmjeh se razvlači i lakoćom vraćamo stvari na mjesto. A onda izneneđenje – dolaze Tereza i Nikša pomažu gdje stignu. Nikša vadi čarobnu pernicu i zateže posljednje matice. Sve je na svom mjestu na bijeloj podlozi i čeka našu djecu!

Zahvaljujemo se svim sudionicima ove priče od srca!

{AG}/pituravanje{/AG}