Dokumenti

Kontaktirajte nas

Centralni objekt OREBIĆ:
Tel./fax.:020 713 132
GSM:098 389 585
Tel.računovodstvo:020 714 341
Područne ustrojstvene jedinice:
Potomje: 020 714 341
Trpanj:020 743 465
Viganj:020 719 184
Janjina:020 741 014
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Broj posjeta

149564
Gostiju online: 3
Utorak, 30 Ožujak 2021 12:43

Socijalne vještine djeteta

 Važnost ranog razvoja djeteta u socijalnom kontekstu se ogleda u činjenici da odnosi koje dijete sklapa imaju dugotrajan značaj za život i razvoj svakog djeteta. Dijete je socijalno biće koje socijalne vještine uči promatranjem, imitacijom, metodom pokušaja i pogrešaka te igrom. Socijalne vještine djeci omogućavaju bolju socijalizaciju, lakše nošenje s problemima, uspješnije odnose s okolinom te pridonose njihovom osobnom zadovoljstvu. Ponašanje djeteta je pod utjecajem ponašanja roditelja i njihovog roditeljskog stila. Dimenzije roditeljstva koje su bitne za djetetov razvoj su roditeljska toplina i roditeljski nadzor. Roditeljska toplina obuhvaća podršku, ljubav i ohrabrivanje nasuprot neprijateljstvu, postiđivanju i odbacivanju djeteta.

Roditeljski nadzor obuhvaća discipliniranje, upravljanje djetetovim osjećajima nasuprot zanemarivanju i neuključenosti u djetetov život. Roditeljstvo bi trebalo uključivati i toplinu i nadzor, a roditeljska uloga je pronaći optimalnu mjeru kako bi bili strogi u potrebnim situacijama, ali i topli kako bi dijete moglo osjetiti ljubav roditelja u svakom trenutku. Za dijete je od iznimne važnosti osjećaj ljubavi i prihvaćanja od roditelja, međutim važna su i pravila ponašanja koja postavlja roditelj, a dijete sluša i primjenjuje.

Socijalne vještine su ponašanja koja utječu na stvaranje socijalnih interakcija i kvalitetnih odnosa, pridonose integraciji djeteta u vrtićku skupinu i nošenju s izazovima koje pred dijete postavlja njegova okolina (Ćorić Špoljar, Kralj, 2014). Socijalne vještine koje se nastoje razviti kod djece su: započinjanje i održavanje razgovora, slušanje, postavljanje pitanja, predstavljanje sebe i drugih, zahvaljivanje, traženje pomoći, davanje i slijeđenje uputa, ispričavanje, poznavanje i istraživanje tuđih osjećaja, reagiranje na tuđu ljutnju, izražavanje privrženosti, suočavanje sa strahom, traženje dozvole, dijeljenje, pomaganje, samokontrola, obrana vlastitih prava, reagiranje na zadirkivanje, izbjegavanje tučnjava, nošenje s posramljenošću i isključivanjem, zauzimanje za prijatelja, reagiranje na nagovaranje, nenasilno rješavanje problema, empatija, suradnja, strpljenje.

Temelj socijalnog razvoja djeteta su odgovorno i brižno roditeljstvo te interakcija među članovima obitelji. To pomaže djetetu u viđenju svijeta u pozitivnom svjetlu i očekivanju vrijednog odnosa s drugima. Takvo roditeljstvo utječe na stvaranje slike djeteta o samome sebi, dijete će biti samopouzdanije i imati više poštovanja prema sebi i drugima, također manje se osjeća povrijeđeno u odnosima s drugima, a probleme doživljava kao kratkotrajne i rješive, spremnije je u okušavanju u izazovima te stvara bolje socijalne odnose. Postoje brojni dokazi o važnosti adekvatnog razvoja socijalnih vještina i za život u odrasloj dobi budući da su deficiti socijalnih vještina povezani s čimbenicima koja djecu izlažu riziku za razvijanje asocijalnih i nasilnih obrazaca ponašanja.

Rani socijalni kontakti karakterizirani su promatranjem druge djece i igrom jedni pored drugih nakon čega slijedi interakcija i zajednička igra.

Jednogodišnja djeca su zainteresirana za igračke, a manje za drugu djecu iako postoji interes za vršnjake te im se približavaju. U toj dobi djeca se uglavnom igraju sama, a socijalni kontakti su osmijeh drugoj djeci i razmjena igračaka. Često igračke dijele samo na zahtjev roditelja uz povremeno negodovanje. Jednogodišnjaci se vole igrati s roditeljima i pokazivati im svoje igračke.

Dvogodišnjaci se igraju s drugom djecom dok su roditelji u blizini, ali ipak im je najdraža igra s odraslima. Često dolazi do vezivanja za jednu ili nekoliko igračaka koje ne vole dijeliti s drugima te može doći do burne reakcije ukoliko im netko uzme tu igračku. Zadatak roditelja je razumjeti takvu reakciju, ali i naučiti dijete drugačijim načinima rješavanja takve frustracije.

Trogodišnjaci se igraju, razgovaraju i dijele igračke s vršnjacima, podjednako s dječacima i djevojčicama.

Četverogodišnjaci se igraju s drugom djecom i pristupačni su za suradnju, oponašaju postupke odraslih, uspostavljaju odnose s drugom djecom.

Petogodišnjaci lako stvaraju prijateljstva, suradljivi su te često zaštitnici svojim mlađim članovima obitelji, dolazi do manjeg druženja sa suprotnim spolom nego ranije.

Šestogodišnjacima su vršnjački odnosi važni, imaju veliki interes za svoje vršnjake, žele biti najviši, najbolji i pobjeđivati. Sukobi s vršnjacima postaju učestaliji, ali kratkotrajni te se radije igraju s vršnjacima istog spola. U ovoj dobi spremni su učiti kako komunicirati s drugima ukoliko se ne slažu i kako se zauzeti za sebe.

Kako roditelji mogu doprinijeti razvoju socijalnih vještina?

-        Omogućite djetetu priliku za igru s drugom djecom

-        Naučite dijete dijeliti igračke

-        Učite dijete rješavati probleme

-        Pohvalite dijete

-        Budite primjer djetetu

-        Igrajte se s djetetom

-        Budite podrška svom djetetu

-        Ne uplitati se u odnose djeteta s vršnjacima ako to nije neophodno

Također, bitna karakteristika socijalnog razvoja djeteta je partnerstvo roditelja i odgojitelja. U odnosu partnerstva potrebna je međusobna suradnja uz otvorenost, povjerenje, objektivnost, toleranciju, uzajamno poštovanje. Takav odnos treba odražavati međusobno informiranje, savjetovanje, učenje, dogovaranje i dijeljenje odgovornosti za dječji razvoj i postignuća.

            Literatura

  1. Ajduković, M., Pečnik, N. (1994). Nenasilno rješavanje sukoba: NIP “Alinea”. Zagreb
  2. Ćorić Špoljar, R., Kralj, D. (2014). Socijalne vještine djeteta. Poliklika za zaštitu djece grada Zagreba. Zagreb
  3. Caldrella, P., Merrel, K.W. ( 1997). Common dimensions of social skills of children and adolescents: A taxonomy of positive behaviours. School Psychology Review, 26:2, 264-278
  4. Ljubetić, M. (2007). Biti kompetentan roditelj. Zagreb. Mali Profesor
  5. Mlinarević, V., Tomas, S. (2010). Partnerstvo roditelja i odgojitelja–čimbenik razvoja socijalne kompetencije djeteta. Magistra iadertina5(5), 143-158

Pripremila:

Zrinka Fabijanović